Sudeći prema vašim odgovorima na našu prošlu anketu čini se da raste optimizam vezan za uvrštenje sportskog penjanja u program Olimpijskih igara >>>
Kako je lipo napisala Martina Čufar - tri natjecateljske discipline našeg sporta se savršeno slažu sa glavnim olimpijskim motom - brže (brzinsko penjanje), više (lead), jače (bouldering).
Zanimljivio je da je davne 1932. na OI u Los Angelesu posmrtnu zlatnu medalju dobio Njemac Toni Schmidt za prvi uspon kroz sjevernu stijenu Matterhorna. Na OI u Calgary-u zlatnu je medalju trebao dobiti i Reinhold Messner, prvi čovjek koji je ispenjao svih 14 svjetskih vrhova viših od 8000metara ali je odlikovanje ipak otkazano.
Sportsko penjanje se po prvi put počelo spominjati vezano za Olimpijske igre u Albertvilleu 1992. Bila je to godina kada je IOC (International Olympic Comittee) priznao naš sport unutar UIAA, a te je godine održano i predolimpijsko natjecanje u Chamberyu na kojem je nastupila naša reprezentacija u sastavu Stojaković, Čujić, voditelj - Piljić. Nažalost, planovi za olimpijske igre te godine su ipak propali. Razlog je bio niz problema među kojima je kao najvažniji naveden loša doping kontrola na penjačkima natjecanjima. Zna se međutim da je to bio samo jedan od razloga. Svima je bilo jasno kako sportsko penjanje nemože tek tako, priko noći, ući u program igara - nepisamo je pravilo da su za to potrebne godine lobiranja i diplomatskih aktivnosti.
Nakon propalog pokušaja u Albertvilleu, kao nova prilika su se počele spominjati ZOI u Torinu 2006.. U međuvremenu je IOC bio u nizu problema, spominjano je kako se novi sportovi više uopće neće primati na Olimpijadu već će se u razvitku poticati oni već priznati. Sportsko penjanje je na kraju izvisilo i u toj prigodi, a utjeha je bila njegovo uvrštenje u demonstrativne sportove koji su se kroz razne aktivnosti reklamirali tijekom igara. Naša je baza za tu prigodu bila Bardonecchia, međutim penjači koji su sudjelovali u promociji kažu da je sve skupa bilo jako loše organizirano, te su izrazili skepsu u pogledu olimpijske budućnosti našeg sporta.
Ovogodišnji izlazak iz UIAA i osnivanje IFSC-a je još jedna u nizu reformi koje bi tribale dovesti do konačnog uključenja sportskog penjanja u olimpijske igre. Svjetski kup je prošlih godina sve češće u Aziji i to s ciljem da se za penjanje zainteresiraju mnogoljudne zemlje poput Kine di penjanje još nije toliko popularno, a u slučaju da postane bilo bi nam to veliki plus. Mada naš sport zadovoljava olimpijske uvjete o brojčanoj zastupljenosti različitih nacija i kontinenata, jedan od gorućih problema je inertnost Američke penjačke federacije (AFSC-a), a pri tome se posebno misli na SAD gdje je sportsko penjanje vrlo razvijeno ali se o natjecanjima vodi jako malo računa. Njihovi penjači, osim povremenih izleta, rijetko sudjeluju na Svjetskim kupovima, a makar imaju vrhunske uvjete, natjecanje Svjetskog kupa nisu organizirali od onog u Boulderu 1989., na kojem je glavni sudac bia naš Ivica Piljić. Sa jakim penjačkim natjecanjima i na američkom kontinentu sportsko penjanje bi dobilo puno toga, a između ostalog bi se barem djelomično rješia još jedan od velikih problema, a to je - zainteresiranost tv i drugih medija, te jakih financijskih sponzora za naš sport.
Sportsko penanje se trenutno sa 28 drugih nalazi na tzv. Recognized sport list, tj. listi onih koji konkuriraju za uključenje u olimpijski program. U zadnje vrime se 2016. spominje kao novi datum kada bi se moglo počet penjat na olimpijskim igrama, a s obzirom da se popis sportova tradicionalno zatvara sedam godina prije Olimpijade, konačni odgovor na to pitanje ćemo dobiti najkasnije 2009. godine. Bilo bi lipo...
