Završilo je ovogodišnje prvenstvo, završile su aktivnosti reprezentacije, ŽBL također. Evo opširnog osvrta na sve to skupa >>>

 

 

 

Ova godine su se po prvi put održala prvenstva u sve tri natjecateljske discipline (težinskoj, brzinskoj i boulderingu) s tim da su se tri natjecanja boulder prvenstva bodovala i za (starije) juniore.
Po broju osvojenih naslova najuspješniji je naš SPK Marulianus sa čak šest titula (5 seniorskih, jedna juniorska), a sljede SPK Hiperaktiv, SPK CAF, PK Vertikal i HPD Mosor sa po jednom ovogodišnjom titulom.
Kod žena je najuspješnija naša penjačica Sandra Bakulić koja je ove godine ostvarila hat trick tj. osvojila naslove u sve tri discipline u kojima je nastupila (uključujući 5. uzastopni naslov u boulderingu),  a kod muškaraca ih je najviše osvojio također naš član Ivan Lisica (težinsko i bouldering), njemu su ovo prvi naslovi.

PRVENSTVO RH
U boulder prvenstvu su se ove godine održala četiri natjecanja na kojima je nastupilo 47 (40M+7Ž) penjač(ic)a. Nešto je to brojčano manje nego rekordne prošle godine  - 5 natjecanja, 68 (53M+15Ž) penjač(ic)a ali je ipak i dalje vrlo solidno u usporedbi sa sezonama 2004. (39(28M+11Ž))  ili 2003. (25(17M+8Ž)).
Naše boulder prvenstvo je zadnjih godina na dosta visokom nivou, penje se sve bolje, a ne izgleda loše i kad ga brojčano usporedimo sa ovogodišnjim slovenskim u kojem je sudjelovalo 48 (34M+14Ž) penjač(ic)a. 
Najveći naš problem je kvalitetna organizacija. Neka natjecanja se jednostavno organiziraju na brzinu, čisto da se održe, a kao primjer jednog takvog ovogodišnjeg, mada će se neki nać uvrjeđeni, navest ćemo ono  na Mertojaku u organizaciji HPD Mosora. Na tom natjecanju tranzitna zona uopće nije postojala (penjači su sidili ispod jednog od detalja okrenuti mu leđima), osvjetljenje je jako loše (posebno još kad i publika dođe na strunjače pa zakloni i onako malo svitla), muško finale je počelo dok žensko još nije završilo itd., itd.. Istina osim tranzitne zone sve ostale navedene stvari pravilnik i ne propisuje kako moraju izgledat ali ipak svi znamo što je ok, a što ne.
Boulder natjecanje Prvenstva Hrvatske mora biti pravi spektakl i atrakcija na kojem će penjači s guštom penjat i dat više nego 100% od sebe. Na natjecanje triba privuć publiku, o kojoj se često ne vodi nimalo računa, a upravo je ona ta koja natjecanju daje sasvim drugačiji dojam. Puno publike uz to povećava i zanimanje medija i eventualnih sponzora koji bi nam svima dobro došli. Osim najosnovnijeg (stine, izolacijske i tranzitne zone, stine za zagrijavanje, kvalitetnog postavljača) svako natjecanje bi moralo imat i  organizirano puštanje dobre glazbe, voditelja natjecanja sa mikrofonom, predstavljanje svih finalista sa osnovnim informacijama o njima, što kvalitetnije nagrade itd. Takvim natjecanjima se publika i natjecatelji uvik vraćaju, a ove godine su, po našem mišljenju,  tom levelu organizacije najbliža bila samo dva natjecanja, prvo u organizaciji SPK Marulianusa i finalno u organizaciji AO Glasa Istre, koje je bilo pravo osvježenje sezone.

Zanimljivo je da se veći broj svjetskih penjača dogovara bojkotirati natjecanje svjetskog kupa u Roveretu (ITA) 2007. zbog nekvalitetne organizacije tog natjecanja kroz zadnjih par godina.  To je prava poruka i našim organizatorima i komisiji - ne  trebaju nam loše organizirana natjecanja, rađe smanjite broj natjecanja ali neka kvaliteta bude na razini.

Podsjetimo se, čak je i legendarno natjecanje na Marjanu daleke 1986. uz sve ostalo imalo razglas, puštala se glazba, a usponi su komentirani na mikrofonu. Bilo je to prije punih 20 godina!!!

Usput, nevezano za organizaciju, predlažemo da se broj boulder finalista ponovno vrati na šest, tako je u ŽBL-u, svjetskom kupu, pa bi bia red da bude i na natjecanjima na prvenstvo. To će dati dodatnu napetost kvalifikacijama.

 

Za pohvaliti je ponovno organiziranje težinskog i brzinskog Prvenstva Hrvatske. Težinsko se posljednji put održalo 1998. u Zadru, a brzinsko se do ove godine, koliko mi pamtimo, nije ni održalo. Na težinskom natjecanju je nastupilo 28 penjača (21M+7Ž).
Usprkos ovom pomaku, zanimanje za organizaciju težinskih natjecanja je i dalje vrlo malo, mada među penjačima postoji dobar broj zainteresiranih koji bi takva natjecanja rado pohodili. Osnovni problem je nedostatak pravih umjetnih stina tj. nedostatak volje za uhvatit se u koštac s time. Postojala je ideja da se ove godine organizira natjecanje u Italiji ili Sloveniji koje bi se također bodovalo za naše težinsko prvenstvo ali je ideja propala također zbog nezainteresiranosti, pa je sve ostalo na jednom natjecanju održanom na Žnjanu u organizaciji PK Split-a. Jačanje težinskih natjecanja bi dalo dodatnu kvalitetu cijelokupnom natjecateljskom penjanju kod nas, pomoglo bi i u pripremi reprezentativaca, a posebno u treniranju mlađih uzrasta.

S obzirom da komisija i ove godine, makar je bilo rećeno da hoće,  nije priznala rezultate ženskog superfinala na Žnjanu, zanima nas koliko dugo će se to superfinale održavat za slamu. Na svim svjetskim mastersima i prvenstvima koja se sastoje od jednog pojedinačnog natjecanja, superfinala se održavaju od pamtivjeka za definiranje poretka, a kod nas samo za podjelu nagrada, da su barem nagrade toliko visoke, pa bi možda malo i razumili. Zar nije osnovni cilj natjecanja vidit tko najbolje penje u tom trenutku? Kod nas je bitnije podilit par medalja i mobitela, a tko je bolje penja očito nije bitno.

 

JUNIORI - REPREZENTACIJA - ZAGREB
Mlađi uzrasti su osnovni razlog zbog čega i dalje godinama zaostajemo za razvijenim penjačkim nacijama. Ove godine se ipak nešto pomaklo, na tri natjecanja seniorskog prvenstva se bodovao poredak (starijih) juniora, međutim samo je natjecanje u organizaciji SPK Marulianusa bilo organizirano isključivo za njih. Na tom natjecanju su mlađi penjači stvarno penjali, dok recimo u Premanturi niti jedan junior nije uhvatio ni zonu, pa se pitamo što djeca dobijaju takvim natjecanjem. Smjerovi za njih definitivno moraju biti posebno prilagođeni, a natjecanje bi se trebalo održavati zaseban dan, npr. u Sloveniji je to uvik dan prije seniorskog (subota juniorski dan, nedilja seniorski) natjecanja. Ponovo za usporedbu, u Sloveniji se samo ove godine u njihovih pet uzrasnih kategorija natjecao 131 mlađi penjač u težinskom, te njih 184 u boulder prvenstvu. Za usporedbu, kod nas se na tri natjecanja boulderinga u dvije kategorije natjecalo 11 djece. To je veliki problem i tema koja je sigurno najvažnija za budućnost našeg sportskog penjanja, pa bi se komisija i klubovi već za sljedeću godinu tribali potrudit sastavit što jači juniorski kalendar natjecanja.

Naši juniori su ove godine nastupili po prvi put na svjetskom juniorskom prvenstvu u Austriji, neki su sudjelovali i na školskim natjecanjima u Sloveniji, a seniorska reprezentacija je penjala na dva boulder svjetska kupa, te finalu svjetskog kupa u leadu. Ostvareni rezultati su onakvi kakve objektivno i možemo očekivat. Ponovno aktiviranje reprezentacije se i dalje pozitivno odražava na Prvenstvo Hrvatske di su penjači puno više motivirani za pokušaj plasmana među troje najboljih što im sljedeće godine otvara mogućnost odlaska na neka svjetska natjecanja.

Zanimljvo je da je sve manje članova reprezentacije iz Zagreba koji je godinama bia najjači penjački centar, barem što se natjecaja tiče. Nažalost, čini se da je zagrebačko penjanje u krizi - ove godine uopće nisu ni organizirali natjecanje za prvenstvo, malobrojni su na natjecanjima ili ih uopće i nema, a trbuhom za kruhom je iz Hrvatske u Englesku privremeno otiša i najuspešniji zagrebački i hrvatski sportski penjač Marko Rožman Roki koji je od 1995. do 2005. osvojio čak 10 naslova Prvaka Hrvatske. Vrlo je bitno, za cilo hrvatsko penjanje da Zagreb, Istra i svi ostali djelovi zemlje budu što je moguće jači, takva pozitivna konkurencija bi donila puno dobrih stvari i podigla kvalitetu penjanja.

 

DALMATINSKI ŽBL - ŽENE
Ove godine je osnovana Splitsko-dalmatinska županijska boulder liga koja je definitivno pun pogodak, a bila bi velika stvar da takve lige postoje i u drugim djelovima Hrvatske. Moramo spomenuti naše članove Ivana Mihalja i Marka Pehara koji su ukupni pobjednici  prve sezone ŽBL-a u seniorskoj i juniorskoj konkurenciji - bravo asevi!
Natjecanja se odvijaju u totalno opuštenoj atmosferi, izmjenjuju se na relaciji Škrape-Mertojak, ljudi se druže, uče jedni od drugih, reprezentativcima je ulaz zabranjen (s ciljem poticanja nešto slabijih penjača na što veću aktivnost), a onima koji su bacili oko na jača natjecanja tipa Prvenstvo Hrvatske, ovo je odlična priprema. Puno uče i naši lokalni postavljači smjerova.
ŽBL i u brojkama izgleda izvrsno - na čak 6 natjecanja je sudjelovalo 33 penjača (22M+3Ž+8juniora) , pa samo možemo poželiti da se tako nastavi i u budućnosti. Uvedemo li sljedeće sezone obavezno gradelavanje posli svakog natjecanja, ŽBL bi brojčano moga nadmašit i državno prvenstvo.

Moramo primjetiti da je ove godine brojčano dosta oslabila ženska konkurencija. U boulder prvenstvu ih se natjecalo samo sedam, što je najmanja brojka od 2000., kad je prvenstvo i krenulo, a u ŽBL-u ih se nije uspilo skupit niti pet da bi se sastavia konačni poredak. Pozivamo žene da se aktiviraju - tko zna možda u tome pomogne i naša trenutna škola penjanja, u kojoj većinu čine žene...

 

Unaprid želimo svima što kvalitetniju natjecateljsku sezonu 2007.!