Dva karizmatična lokalna težaka, Nikola Smoljenović & Robi Puljak su nedavno dan započeli u Aspalathosu na Kučinskim stinama, a završili ga u V-27 na Markezinoj Gredi. Kako i zašto, pročitajte u tekstu što nam ga je Nikola prosljedia iz svog dnevnika.
Momci, skidamo kapu!
... ... ...
Aspalathos (7a), Kučinske stine
Čim san na Plavin gorama skužija da postoji ovaj smjer instant mi je posta napet. Kad gledaš iz Žrnovnice izgleda ka ludilo siva glatka ploča, ka neki big wall u malome.
Nač navezu je blagi zajeb, ali prije koji tjedan san naletija na Robija ponovo. Brzo san skužija da je dovoljno lud da me poprati u ideji. Robi je još samo ovaj tjedan u ST. Šibnen ja njemu poruku i on naravno pristane.
Nalazimo se u Kučinama u 6 ipo, taman sviće. I onda Pandon do bovana na požarnon putu prema Sitnom Gornjem. Za pristup nismo bili sigurni di ćemo jer je tamo svugdi teška šikara. Odlučili smo krenit makadamom koji vodi od bovana prema dalekovodima i onda se nastavlja u mali puteljak. Pronaša san taj puteljak na satelitskoj snimci i to mi se činilo najlogičnije iako je preporučen drugi pristup. Na cca 100 m od stine upadamo u tešku draču i kupinu i dobro se ispizdimo da dođemo do smjera. Normalno da imamo kratke gače oboica i da nan noge izgledaju koda su rat prošle.
Stina je još u ladu i temperatura idealna. Prvu dužinu vodin ja drugu Robi. Pomalo počinje sunce dolazit na stinu ali nije pre vruće i pušika burin tako da je trenje dobro.Treća dužina je detaljna i prolazin je na sajt. Najteži dio je kad sa pukotine triba pripriječit desno na rupice. Ništa strašno ali malo dug pokret na prašnjave noge. Spuštan se doli, pa Robi flešaje dužinu. Oboje komentiramo kako nismo opušteni jer ka nebismo tili sjebat bezveze pa se vračat itd. Četvrtu dižinu opet ja vodin iden polako nije mi lagana iako je 6c. Na predzadnjen spitu mi puca nožište i padan. U drugon pokušaju san puno brži ali taj dio koji je sljedija nakon pada nisan ni proba. To je prečka od cca 6-7 metara po lošin hvatištima i nepostoječin nogama. Prolazin taj ostatak ka po jajima ali uspješno. Zadnju dužinu vodi Robi. Nakon 2-3 spita ide detalj. Triba se izvuć priko nekog drobića. U jednon momentu skuži da je sve krušljivo nekako baca stine da mi ne slomi šta po glavi. Nekako se iskobelja priko droba i dok drži pothvat i gleda di će dalje hvatište puca i Robi pada. Ja se bacan desno bižin od letećeg kamena i zadržon Robija tako da je pad bija ok.
Iz druge Robi vodi zadnju dužinu a ja pratin. Na vrhu zapivamo "Moj galebe" i malo guštamomu mementu. Komentiramo kako smo penjali i lipše smjerove. Nije loš zanimljiv je smjer i pokreti su dobri ali grmlje koje raste iz pukotina svugdi po smjeru malo kvari doživljaj. Možda san ima pre velika očekivanja s poda mi je savršeno izgleda. Sve skupa 4 od 5 zvjezdica bi reka.
Pokušavamo skužit, iz ptičije perspektive, koji put bi nan bija najbolji sa dna smjera opet do auta. Vidimo neke suhozide i čistine pa smišljamo plan. Absajlamo do doli. Normalno da smo upali u draču di god smo krenili a suhozide i čistine nismo ni vidili. Tako smo se vrtili 20 min ka prdac u guici ispod smjera. Na kraju smo nekako uboli sličan put kojin smo i došli.
Izgubljenu tekučinu smo nadoknadili ispijanjen zidaruše isprid dučana u Kučinama. Ja san već bija lipo umoran od cile priče, ali Robi se tek zagrija. Tako da je pala odluka da odemo doma obidvat i u 4 se nalazimo na Gredi. Idemo čačnit V-27. Nisan bija preoduševljen sa ton idejon ali računan čovik me po drači pratija u Aspalathos, nebi bila baza da ga škartan za V-27, a znan da mu je napet. Na kraju je to ispala ludilo odluka. Istina nismo popeli nego samo prvu dužinu ali i samo ona je ekstra lipa. Išla nan je u mon najdražen stilu "Izdruge" i jednome i drugome. I onda još jedan put ka drugi da pokupin komplete. Svakako se vračan u V-27 šta prije.
Još malo tekučine nadoknađujemo u Grebenu i idemo doma. Ludilo smjerovi, ludilo dan ponovilo se!
Komentari
RSS kanal za komentare na ovaj post