Etičko popodne!
Danas popodne - tema je etika u penjanju vani.
Značajnom postotku penjača je lagana nervoza na spomen ove teme jer etiku često poistovjećuju sa traženjem dlake u jajetu i šema je "stari alo, nemoj sad ono, ka...sve je to li-la". Ali dragi naši činjenica je - penjanje vani je bez etičkih principa neodrživo... pa evo spomenimo dvi situacije koje su nam u zadnje vrime upale u oko.
Roko Roić nas je oduševia kad je ovo lito u Pokriveniku na Hvaru "renovira" pet postojećih smjerova koji su imali ukupno nabušenih 10 umjetnih hvatišta. Momak je svih pet smjerova popea bez korištenja umjetnih koje je potom zagleta u prirodnim nijansama tj. vratia je stinu u izvoran oblik. Što se tiče "novih" ocjena smjerova - nije ih teško zapamtiti jer su doslovno iste kao što su i bile :-)))
Dakle, dragi naši drugi put kad začujemo koliko se novih smjerova i sektora nabušilo diljem lipe naše zastanimo na trenutak i zapitajmo se na koji su način zabušeni dotični smjerovi? Je li se poštovala linija smjera ili se "gađala" ocjena, da li je materijal kvalitetan, je li linija prirodna ili ima koje umjetno, ako ima umjetno je li barem netko provao liniju ili se korigiralo "na slipo", je li smjer bar ugrubo očišćen, jesu li se utiravale linije preblizu postojećim, šta je sa pristupom, jel možda parking na privatnom zemljištu.... i ne samo to.
Mi koji ne bušimo?
Možemo li se pobrinut za svoje škovce, zategnit pločice koje se vrte (ključ 17), skinit i(li) prominit istrošene gurtne, odvalit sumnjivu grotu koja visi nad glavama ljudi ili je prijavit nekome kompetentnijem, očistit zarasli pristup do stine, parkirat ka čovik, ne jahat po smjeru cilo popodne nego pustit da još ko uđe, očetkat magnezij sa hvatišta? Je, dragi naši otić penjat vani nije ni blizu isto ka provest popodne u penjačkoj dvorani.
A nekidan u Mišjoj peči brat Jernej Kruder penje Sanjski par (9a) i to bez kneepada.
I to samo zato jer je tata mata Uroš Perko FA izvea bez kneepada. Aaaa di smo sad? E ovo je u odnosu na ono gori tek viša znanost!
"Stari ko jebe Perka, nemoj...alo, naša san no hand na 13 mista. Nemoj mi samo protiv kneepada, ma ista je težina...tu je li - la. No hand rest ti isto umara, nije lako!"
Je ekipa naša, nema ništa loše u kneepadu, kreativna je to stvar ali ajmo onda spustit ocjenu, nemojmo radit redikule od sebe. Ako nađemo lakše hvatiše i kombinaciju, oglasimo se, popijmo kavu sa čovikom koji je izvea FA, neznamo ko je to - raspitajmo se, diskutirajmo, posvađajmo se ako triba, neka lete šake - posli ćemo se pomirit.
Jer nije nam jasno da s jedne strane znamo svaki korak u danu Iris Rajčič Livaje ali situacija postane totalno mutava na ove teme o kojima danas pišemo.
Dakle, maksimalno fokusirani na Argentinu obećajmo sebi da ćemo svi skupa poradit na penjačkoj etici i bit uzor našoj dici!
Voli vas Did!
Komentari
Broj smjerova i penjališta je nikad veći, alat je nikad dostupniji, materijal isto, pa smatram da je u takvoj situaciji promašena tema samo "raditi više", a istovremeno ne spominjati "kako raditi".
Dakle, NAČIN na koji se buši je puno bitniji od toga KOLIKO se buši i teško mi je prihvatitit da se na Čikoli nedavno slavilo 200 uređenih smjerova, a da se istovremeno jedan sektor otvara u stilu koji je Siniša opisao. Mislim da penjačka zajednica mora zauzeti svoj stav o tome i to ne samo oni koji "rade" nego svi koji u penjanju participiraju.
Moja lokalna penjališta su Pokojec i Kalnik (penjališta s najviše umjetnih hvatišta u Hrvatskoj) i dobro znam šta je "umjetnjak". Nije se na Koloseumu previše čistilo, tamo su se radila umjetna hvatišta i točka! Nemojmo to relativizirati, netko je na Koloseumu zasrao i to se ne smije ponoviti. Svaki "umjetnjak" napravljen u današnje vrijeme je za najstrožu osudu i tu ne smije biti popuštanja. I da se razumijemo, meni su Pokojec i Kalnik vrlo draga penjališta i obožavam penjati po "umjetnjacima", ali mislim da tome nije mjesto na Čikoli u 2020. godini.
Tu kod nas kada radimo, tendimo šutit i ne pričat neko vrijeme, kolko god to sebično ili šta već bilo, a baš zbog tog razloga, jer smo svijesni ča se more dogodit... Jer se očito događa svugdj, pa očito nema druge nego mučat.. Pa neka ispadne kako ispadne, i neka ljudi misle ča će...Ali će smjerovi i projekti ostat u izvornom obliku, bez suludih i nepotrebnih intervencija... Danima kao i Siniša razbijam glavu, dali je potrebno uopće išta pisat i trošit riječi, ali nemogu više to držat u sebi. Ljudi, moremo mi lajat tu ko vuk na misec kolko nam je drago, ali to neće promjenit stvari.
Očito je da dio penjača nije zadovoljan načinom na koji se Kolomon uredio i virujem da će oprematelji tog sektora uzeti ove recenzije u obzir kada budu opremali neki novi.
Marulianus.hr je na strani maksimalnog očuvanja prirodne stine kao resursa koji nije nepresušan i koji u današnje vrime kada se buši više nego ikada traži od nas da se koncentriramo i budemo kritični prema načinu na koji se smjerovi uređuju. Promovirat ćemo te vrijednosti i dalje.
Udrili smo danas na Marjanu izbornu skupštinu. Poslali smo pozive svima poštom, stić će vam za par dana. Sve po P.S.-u, čisto ko suza. Vidimo se.
RSS kanal za komentare na ovaj post