S obzirom da ovih dana nema nekih posebnih vijesti, eto nam prilike da objasnimo - zašto želimo da boulderi u Trogiru ostanu bez oznaka...
Označavanje bouldera je započelo na Lovrincu prije 4-5 godina (startni x-evi + ime) i na početku je sve skupa izgledalo ok. Ipak u zadnje vrime toliko se po toj stini piskara da to uopće nije lipo za vidit...zapravo, ponekad ti je ugođaj ko da negdi treniraš na plastici.
Ako ćemo ić u analizu, dva su problema: 1) kako se označava 2) šta se označava .
Možda najružniji primjer za ovo prvo se može vidit na kamenom putu u Paklenici (između Moskita i Kamena mudrosti), di samo sljepac neće primjetit oznake dva boulder problema Skureni kumplung i Arijana i Briana aka iscjedak. Imena su napisana toliko velikim slovima da se bez problema mogu vidit sa pedesetak metara udaljenosti, a s obzirom da se nalaze na jako atraktivnom boulderu, uglavljenom između dvi stine, sve skupa izgleda još ružnije, i nama, i turistima, a vjerovatno i upravi parka...koja se (na primjer) može zainatit, pa reć, nema više boulderinga u Paklenici. Ionako smo se nedavno na primjeru zabrane DWS-a na Kornatima uvjerili koliko je razumjevanje za penjanje na visokoj razini.
U Sućurcu i na Lovrincu se uglavnom piše manjim slovima ali je efekt sličan ovom iz Paklenice jer označava se sve i svašta... ali to je ovaj drugi problem.
Na Lovrincu je nedavno označeno nekoliko u najmanju ruku čudnih bouldera. Svi kreću iz sidećeg starta, nakon čega sljedi izvlačenje na noge priko ruba i to na visini od otprilike jedva metar od zemlje. Epidemija takvih bouldera (Charles boulder, Zeko, Ante Gotovina...) je sve veća i nema tu ničeg negativnog (neka ljudi guštaju), međutim označavanje takvih bouldera stvarno izgleda loše. Pa čak i na Lovrincu, čiji je potencijal 99% iskorišten, bi se moglo označit još barem 20-30 ovakvih new age bouldera, zamislite na šta bi to sličilo.
S obzirom da je boulder penjalište u Trogiru trenutno netaknuto piturom lakovima i ostalim, naša je velika želja da tako i ostane. Uostalom, tko god je penjao bouldere na nekim poznatijim stranim penjalištima zna da je označavanje bouldera rijetkost.
Uz dobar vodič (u pripremi) i logične boulder linije, skužit di boulder starta ili završava, ne predstavlja nikakav problem. Logika je vrlo bitna i klasični boulder se (ka i smjer na konop) penje po svim hvatištima u smjeru, a start i kraj su uvik najočitija rješenja. Čest je slučaj da se umisto na tramvajac, startna hvatišta označe na nekom sloperiću odmah u blizini njega ili da se smjeru težine (4c-5a) označava neki niski sideći start na najgora moguća hvatišta, a sve s ciljem da bude koji stupanj teže. Uvik je lipo popet neku kvalitetnu varijantu ali penjat tako non-stop ipak nije normalno. Očito je da su neki dok boulderaju u prirodi i dalje mislima na plastici (sa kredom u ruci).
Neka stina ostane čista, takva je u izvornom obliku i takva je najlipša za vidit...
