Odpenji: Marulianus Zanimljivosti Reportaže Report: Forever Young!
 
 

Report: Forever Young!

... by Ivica Matković & Boris Čujić 2009.

F.Y.

Teško Biokovo!


 

Pročitajte najnoviju reportažu Boćija & Lije koji su pripremni ciklus za Markezinu Gredu nastavili odrađivati u divljini Biokova di su napali top liniju Forever Young...











(02.04.2017. by Lija)

Nedilja ujutro, zora rudi, južina raznosi kese o Konzuma.  Boći je krivo navija sat, kasnimo po ure oma u startu ali kad je po ure bia problem za aseve?

Podno Biokova iz trećeg  pokušaja pogađamo skretanje za Baškoviće, a iz prve zapinjemo na lošem makadamu do Miletinog bora. Parkiramo Yarisa na pola puta ali ... kad je dugi pristup bia problem za aseve?

Snimamo divokoze, proučavamo bouldering potencijal, riješavamo pola kutije čokoladnih napolitanki i litru iso powera, pa taman kad pomislimo da će nam noge doć ka u Silve Kare ukaže se Veliki Borovac u svojoj punoj veličini.

Pogled na nesmiljenu vertikalu tira nas na wc ali uzbuna je bila lažna i znakovito, oboje smo svoje g.... ponili u smjer. Uoči starta, postaje nam jasno da nam je konop dosta kratak i da Boći nema kesicu o magnezija ali... sve to nas nije uzbuđivalo. Budimo realni, kad su probavno-tehničke komplikacije predstavljale problem za aseve?

Polako ulazimo u ritam i privikavamo se na položene, hrapave ploče. Penjanje je kvalitetno, stina je uglavnom kompaktna, a padovi nisu opcija. Na startu 4. dužine nailazimo na klin Solje - prvog smjera popetog u Velikom Borovcu (FA: Barač-Božić, 13.-14.02.1982.), a jaka južina nam sve više počinje smetat i punit glavu. Blagujemo koktel Ratikona i Patagonije sa prekrasnim pogledom na makarsku rivijeru!

Krećem prvi u detaljnu (5.) dužinu. On sight pokušaj propada ali dešifrira sam kombinacije. Umjetna polica u ovoj divljini kvari gušt ali srića može se bez nje. U međuvremenu dobri i pošteni Boris Big Boy Zokić se na sidrištu smrzava ka pingvin. Baca i on jedan čeking detaljne dužine, pa pada dogovor da ja idem na jedan pokušaj jer sam koliko toliko osta zagrijan. Ulazim 2.go, vatam dobar flow, stapam se sa stinom, improviziram sa stilom. Teški old skul u položenoj ploči, deja vue, 90-te, nostalgija me nosi. Padam na samom kraju težine ali ne žalim previše, ima sam do tada past barem par puta i kvaliteta pokušaja me ispunja zadovoljstvom.

Na sidrištu nam postaje jasno da je sunce već visoko odmaklo i da se krećemo, nama svojstvenom, zavidnom brzinom. Budimo realni – kada asevi ulaze u dugu stinu, braća Levatić i BWSC rekord ne spavaju mirno!

Prid nama su tri završne dužine koje je navodno u vodstvu bušia mitski Ivica Matković Matan. Osjećamo da je idealan trenutak da izmolimo "Anđele čuvaru mili" i javimo se svojima doma. Iako nam je legendarni Boris Čujić Čuja nedavno reka da u smjeru nije nužna dodatna oprema, asevi su više virovali svom urođenom instiktu za dešifriranje zajeba, te su sa sobom ponili par gurtni, set stopera i jedan friend (0.75) što se pokazalo kao vizionarski potez. Neću vas lagat - boravit visoko u divljini Velikog Borovca i gledat brata Boćija kako barata "gearom" u maniri Steven James Whittalla je neopisiv osjećaj.

Da bi dan završili u velikom stilu – kako to asevi i običavaju – dogodilo se nešto šta smo potajno iščekivali da će se desit: U zadnjoj dužini punoj krša, zemlje i šljunka nemamo dovoljno konopa za izvuć do vrha. Logično je da se prosječnom čitatelju upit koji sljedi nameće sam od sebe – Kad je asevima bia problem sastavit međusidrište na slabašnom izdanku dalmatinskog crnog bora?

I tako polako ali nesigurno, u romantični biokovski suton, izmoreni izlazimo na vrh Velikog Borovca. Ponovo se radujemo malim stvarima ... markaciji, čudesnim „skalinama“, automobilu, asfaltu i toplom zagrljaju najmilijih. 
...

Kad sagledamo tu nedilju sa vremenskim odmakom, postaje jasno da nam je malo toga išlo od ruke. Ipak, neuništivi duh nas aseva, koji se uvik znaju dobro zabavit prevlada je sve nedaće. Odrastanje uz našu majku Markezinu Gredu nas je tomu učilo od malih nogu i upravo njoj se ovih dana vraćamo na novu turu životnih lekcija.G (reda) muerte!

__________________________________________________________________________________________


DODATNA RIČ:

- Boći i Lija veličaju pionire koji od 80-tih utiru staze kroz stine Velikog Borovca i Biokova općenito. Bilo bi lipo, umisto postova šta je ko marenda, više doznat o tim vizionarskim usponima koji nepošteno odlaze u zaborav. Nažalost, osim klinova u stini, teško je doć do više materijala i informacija. Spomenimo da su Plave Gore hvale vridna iznimka!

- Naši asevi veličaju navezu Čujić-Matković koji su početkom zime 2009. otvorili impozantni Forever Young, trenutno najteži biokovski višedužinac. Prvo ponavljanje su izveli splitski asevi Kragić-Polić (2010.), a prvo slobodno zagrebački duo i dečki snažnog karaktera Plaščar-Alavanja (2012. po dužinama, 2013. kompletan smjer iz šuca).


FOTO SVJEDOČANSTVO: 

... & Veliki Borovac

Asevi


Boći u vodstvu!

...


Guštali smo umetat naš jedini friend 0.75 duž smjera...

Prijatelj


Nismo penjali u Ratikonu ali tvrdimo da se biokovska ploča može mirit sa ratikonskom!


Neopisiv je užitak gledat kolegu Boćija kako drži slopere ka da su travajci! Inače, asevi nastavljaju sa filozofijom "više je više" i tradicijom nošenja našeg zelenog rusaka u smjer. Pitate se zašto su naši asevi uvik dobre volje? Zato jer u ovom rusak ima spize i pića ka na prosječnoj prvoj pričesti. Asevi ne žele biti brzi, asevi žele biti opremljeni za sve nedaće...

Idila





UNCUT VIDEO MATERIJAL BY ASEVI:








Komentari  

 
+4 #1 Jela 2017-04-25 20:20
Hvala asevima na osvježenim sjećanjima na penjanje ove stijene. Ovdje me starost nije pitala što sam radio u mladosti. Puno emocija!
Citat
 
 
+3 #2 boris cujic 2017-04-26 08:07
Da se ne zaboravi: Prve tri dužine opremio sam u vodstvu a partner u navezu bio je makaranin Ivan Rakić ( s nama je bio i njegov nerazdvojni drug Velimir Juras ). Bilo je to u proljeće 2009.
Matan se pridružio u drugom dijelu smjera koji je opremljen cca mjesec dana kasnije ( taman nakon šta se Andrada s majke Grede vratio u Španjolsku). Dužine bušene u vodstvu: Čuja (1,2,3,4,7) , Matan ( 5,6,8). Za vrijeme prvenstvenog uspona svaka je dužina popeta slobodno od strane drugog penjača (naravno to se ne računa kao SP). Preporučam čekiranje susjednog Aquariusa...
Citat
 
 
+2 #3 Jela 2017-04-26 08:45
Jedna opaska: kandidat za najteži smjer u toj stijeni je "HDZ". To je klasika, moto je: što je to svrdlo (spit)
Citat
 
 
0 #4 Lija 2017-04-26 23:08
Isprike za Rakića i Jurasa, nismo znali za tu informaciju. Šta se same stine tiče, puno povijesti u njoj i puno potencijala (i inspiracije) za nove uspone. Biokovo rulz!
Citat
 
 
 
 
 

Zadnji komentari

RSS

Bilo podlaktice

Vaš omiljeni brend hvatišta je: