Marjan osandesetih...
“Ajmo postavit novi špag na Marjanu, ali tako da težina uspona bude stalna. Nek bude onako po našu, na mala hvatišta. Frikerski špag” reka san Ivici. Ivica je reka samo: “Ajmo!”
I tako smo počeli penjat PIMIja. Ispenjali smo ga do po stine jer smo počeli penjat u kasno popodne, u četvrtak 18. listopada 1984. godine i otišli s ekipon na Mosor. Cili dugi vikend smo penjali po Mosoru u Puklini, ali misli su nan s veseljen letile u naš novi, nedovršeni smjer na Marjanu.
Nedilju navečer kad smo se vratili s Mosora i uz naš tradicionalni kolač na Rivi bilo je jasno, jedva čekamo sutra, za dovršit naš smjer. I tako u ponediljak 22. listopada 1984., godine ispenjali smo novi smjer kojeg smo nazvali po našim imenima PIMI (Piljić Ivica, Matković Ivica).
Bija je to prvi smjer, u kako će budućnost pokazati, najpopularnijem dijelu marjanske stine. Okolo nije bilo niti jednog smjera, niti jednoga spita, samo čista stina. Smjer ide kroz kompaktnu i čvrstu stinu i vješto izbjegava bilo koji krušljivi dio stine. Od tada, PIMIja sam penja sigurno tisuću puta. Posli je Ivica(Matan) ispenja Glatku Iluziju, a ja sam odgovorio sa novim usponom Kowappy ( Komentar Redakcije: Da, tada je nastao “strašni” Kowappy, čiji razmak spitova i danas zbunjuje penjačku zajednicu, a neki još grintaju zbog toga. Ali ideja je bila da se ostavi jedan mali primjer za protekla vrimena, na naše nasljeđe, a eto ispalo je da je taj “mali” ni manje ni više nego treći po redu smjer na našim Šantinim stinama).
I tako dalje, Šantine stine otvorile su nan se u svoj svojoj jedinstvenoj lipoti…
Sunčani dan uz malo britke bure dočeka nas je u listopadu 2014. godine. Stina je bila tiha i topla, okupana listopadskim suncem. Ne izgleda tako, ali prošlo je trideset punih godina od prvog uspona. Stari, originalni špag još je u stini, ali potpuno poderan, jedva se drži.
Dani i ja skupa u stini, dobar je to osjećaj. Uz uvik prisutnu i konstruktivnu Danijevu zafrkanciju obnavljamo smjer i guštamo u vertikali. Novi špag je brzo zauzea misto staroga. Nakon osamnaest godina od mog zadnjeg penjanja PIMIja, vridi opet popet smjer starinskin stilon, osiguran samo na žemar. A i nema drugog načina, jer to je jedini način na koji se može do vrha stine penjati ovaj smjer.
Ne mogu odolit i počinjen penjat. Uspomene u srcu, sunce, more i otoci iza leđa, a u daljini Biokovo. Koja lipota. Odlična hvatišta i lipa, lipa stina. Ništa se nije prominilo. Lipota ove stine i ovog uspona je vječna.
Dani se pridružuje starinskim stilom penjanja, također osiguran samo na žemar. Napreduje brzo i s gušton. Sritni smo i zahvalni jer smo tu, u stini, na našen Marjanu.
Na vrhu smo. Srdačan stisak ruke i veliki osmjeh prijatelja.
Je, penjanje je srića !
Pikanterije Dida Marula>>>
- Dico, ja san van jedini svjedok ovin prvin usponima na Marjanu, i mogu van reć da su ovi dva Ivice bili pravi asevi sa vizijom. Pa oni su 1984. Postavili prve spitove u stinu, šta je bila revolucija u penjanju. Ovdi leži istinski početak našem sportu, sportskom penjanju.
-Frikerski špag… e otkad to nisan čuja, a ovi mladi niti ne znaju da su Frikeri u stvari u penjačkom slengu osamdesetih - sportski penjači
-Smjer Pimi je i danas za sve “obične penjače” u istoj izvedbi u svom donjem dilu, do sidrišta, tako da ne brinete, za vas se ništa nije prominilo. Gornji dio je sada ponovo penjiv, ali isključivo sa žemarom i isključivo samo legendama :-)
-Penjanje je srića!
 Pilja... |
 uspon |
 uspon 2 |
 Osmjeh i srića |
 "Piljina polica" |
 Matan |
