Hermagor

- 1.400 kilometri
- metar sniga
- 300 eura kazne
- tri finala
- tri medalje
- 2 noći u Pečenecovih
- MŽV


Pokret iz Splita u petak popodne i laganini do Zagreba kod Pečenecovih, naše već ustaljeno i omiljeno prenoćište. Zagreb nan je sad ka u Drašnice otić, šala mala, kreće dogovor sa zagrepčanima koji kreću u dva navrata, ujutro u 5ipo mališi i stariji u 09.00.
Naravno da mi imamo ranojutarnje dizanje u 4ipo i nalazimo se sa ostatkom mališa kod Kingkrosa i palimo za Austriju. Sve ide odlično, kupujemo vinjete, Slo i Aut i pratimo brzinska ograničenja znajući koliko su austrijanci tu nabrijani. 30 km do Hermagora, 8 ipo ujutro i oko nas na autocesti se mota policijski kombi, malo isprid nas pa iza nas i čim se proširenje pojavilo, lizalica izletila vanka i rotacija. Vadi nas mladi i nabrijani austrijanac vanka auta, govorimo mu da žurimo na natjecanje, on ne obadaje, donosi metar!? I miri svu dicu iz auta i piše sebi zabilješke. A onda uzme dokumente i krene: Pojas po djetetu nazad 50 eura, svako dite ispod 150 cm šta nije imalo povišenu stolicu po 50 eura, ovo ono 50 eura i reče na kraju 350 eura. Ajme, mi mu govorimo pa jel ti nas oćeš osakatit il šta? Ma ovi ne obadaje pet posto, pa smo svatili da ćemo samo zakomplicirat situaciju i zakasnit na natjecanje,  a tek onda smo sve upropastili. Skupili smo lovu ono po eur dva i dali, on napisa tri kazne i to je to. Mi za Hrermagor, trk u dvoranu i dogovorimo se da sve ovo zaboravljamo trenutno, jer natjecanje je isprid nas, i to kakvo.
Moramo reć da nas je ostatak ekipe iz Hr totalno oduševija i zagrepčani i rječani su nam od srca ponudili pomoć – svaka čast ekipa, zbilja su nan tili pomoć na bilo koji način. Gušt je gledat kako svi skupa funkcioniramo ka tim i zbilja ćemo se založit da u budućim generacijama to i budemo – Hrvatski tim koji tamo ne dolazi slučajno nego idemo pomrsit račune našim prijateljima iz Austrije i Slovenije i to ozbiljno.
Tamo jednostavno djeca uče, a uče i treneri  i neophodno je da trener bude uz dite, ako ne trener, ono barem stručna osoba – penjač koji može analizirat smjerove sa poda i na taj način to naučit i naše mališe.
Zašto to govorimo, pa jednostavno, to je sistem rada i tako svi ostali rade i uče i napreduju, te se tako dolazi i do vrhunskih rezultata na najvišim svjetskim razinama koji su nama u Hrvatkoj nasušno potrebni.

Dvorana u školi u Hermagoru, klasična austrijska priča o njihovih 300 i više penjačkih dvorana, ali nas nije impresionirala. Ladne glave ulazimo i kreće natjecanje. U10, U12  muški i cure startaju prvi.
Šušur, gomile dice, u nekim kategorijama i po 27moro, odrađujemo kvalifikacije, neko bolje neko lošije.

Niko ka najmlađi malo brlja prvi smjer, drugi je puno bolji i vata finale.  U finalu eksplodira u smjeru 7a i odlično penje, te vata treće misto na svom prvom međunarodnom natjecanju, Bravo Niko!
Vanči odrađuje kvalifikacije izvrsno i penje oba smjera do topa, ka i njena najjača konkurentica, te one dvi izbijaju na čelo ko prve. Finale odrađuje opet izvrsno u smjeru težine 7b i pada ispod topa te postaje u tom trenu vodeća isprid 26 ostalih cura. Ipak pobjeda je utekla za jedan plus i srebro je u džepu, opet – ali posao odrađen besprijekorno i vrhunski, bravo Vanči!
Damjan je na svom prvom međunarodnom natjecanju daa sve od sebe, al nije lako i ipak pada u oba smjera prenisko i ne vata finale. Šteta jer ima je šansu za dosta bolji rezultat šta očekujemo od njega u daljnjim natjecanjima. Bija je 18 ti od 21.
Leon nakon početne krize i razbuđivanja, odrađuje drugi smjer 7a odlično i ostaje žal iako bi teško uša u finale jer je ova kategorija prestrašna i teška. Na koncu je 15. od 18. U slijedećim natjecanjima cilj nam je finale!
Bapsi odlično kreće, iako sumnja u sebe malo, jer je prošli put užasno sve pumpalo, ali ulazi u finale ko treća. Finale Bapsi klasično jako kreće i daje maksimum u smjeru 7c, a kad je vidila da će past i da ne može ukopčat nastavila je još tri pokreta i bacila se na srebro - šta se kasnije pokazalo, bravo Bapsi ma nismo ni sumnjali.

Od ostalih iz Hr istaknili bi Martinu Futivić iz Vančine kategorije koja je briljirala u svojim nastupima, dala sve od sebe i za dlaku ostala bez bronce.
Stariji muški su krenili superiorno i prva tri vodeća u najjačoj kategoriji bili su Borna, Filip i Vito. Mislili smo svi to je to, sad će rasturit, no onda je došlo finale i dečki su se malo spetljali i jedino je Borna uvatija treće misto. Velika šteta jer bilo je obećavajuće.

Natjecanje završava u skoro 9 navečer i jedva smo se do Zagreba dokotrljali, Bapsi se ukrcaje u noćni bus, a mi nismo odolili kući Pečenecovih kako bi se - ubili od spavanja – konačno.
Ujutro kavica razgovora sa domaćinima i Futivićima, te pravac autocesta, stanka u Macole, kuvani obid i pravac centar Dalmacije.

Uglavnom još jedno uspješno putovanje za Marulianus!
Ekipa pozdrav svima i vidimo se u Radovljici u još većem broju, invazija splićana kreće - ostalo je povijest :-)

Kako je ovo kup natjecanje koje se sastoji od niza 6 natjecanja, ukupni trenutni rezultati su ovdje...

Galerija slijedi...

Snješko	Marul	Niko	Damjan	Vanči	Leon
Bapsi	Gazela	Niko	Damjan	Vana	Leon
Bapsi	U10	U12 f	U20 f	Mali medaljaši	Metar sniga!!!
Hrkenzi