Najnovija saznanja...

Kako doznajemo sa terena u 2010. utvrdilo se puno novih činjenica i dokaza vezano uz opremanje smjerova u stijenama koje su u morskom okruženju i materijalima koji se koriste, te su se utvrdile neke pretpostavke koje ukazuju da bi loš materijal postavljen u stijene uz more mogao vrlo lako prouzrokovati fatalne posljedice za penjače koji se tamo zateknu. Radi se o tome da su se dogodile neke nezgode sa blažim posljedicama tijekom prošlih godina, a sve zbog popuštanja/pucanja spitova ili pločica. Kako ne bi ulazili u detaljne opise nezgoda, navesti ćemo da je osnovni razlog pucanja spita/pločice u ovim slučajevima bilo “samo” statičko opterećenje istih(povlačenje za ukapčanje) te da su spitovi jednostavno pukli, a ljudi se našli na podu sa raznolikim ozljedama, srećom ne fatalnih po život.
Radi se o penjalištima na Thailandu, Sardiniji, Cayman Brac i Calanques, odakle nam se javlja Gerhard Shaar. Ekipa koja je sastavila report je John Byrnes, Skip Harper and Mike Shelton čije Vam zaključke prevodimo dalje u tekstu.

Djelovanje mora, toplog zraka i blage klime izrazito loše djeluje na sve materijale, pa tako i na spitove čak i ako su izrađeni od nehrđajučeg čelika. Konstantna izloženost moru i soli izaziva vrlo snažnu reakciju u obliku korozije koja nije slučaj u unutrašnjosti. Neki spitovi izrađeni od manje kvalitetnog nehrđajučeg čelika doživjeli su kolaps iako su postavljeni u stijenu uz more samo 18 mjeseci ranije. Pri tom nisu uočena oku vidljiva oštećenja na istima koja bi ukazala da opasnost postoji. Čak i izgledaju dobro u stijeni na prvi pogled, a ne mogu izdržati niti tjelesnu težinu penjača, a kamo li pad. Neke lokacije stijena o kojima govorimo čak nisu direktno iznad mora, već vjetar sol nanosi par stotina metara u unutrašnjost.
Nehrđajući čelik koji se koristi danas u sportskom penjanju na velikoj većini penjališta pokazao je sve slabosti na proces poznatiji kao Stress Corrosion Cracking ili SCC .
Baš kao što i zvuči, klorid ion, koji je rezultat otapanja soli u moru, te naprezanja koja su prisutna na spitu i pločici dovode zajedno do neželjenog kemijskog procesa raspadanja.

SCC djelovanje na maticu od spita

Klasični mehanički spit na svom tijelu tipla konstantno je pod djelovanjem sile na vlak kojoj je uzrok zatezanje matice, a tenzija i napetost je naročito prisutna u vratu tipla(konusni dio-ekspanzivni prsten) i na samoj pločici direktno ispod matice(pločica stvara kontra silu tiplu kada je stegnut). Ova vrst spita postavljena u stijenu iznad mora ili u blizini mora je bomba sa kratkim fitiljem! Kada jednom započne proces, SCC se širi kao bolest prateći opterećenje u čeliku, nešto nalik na korovu koji raste između stijena, u pukotinama, te na taj način stvara tenziju i djeluje na stijenu kao jedan od oblika erozije.Vremenom pukotine u spitu postaju veće(govorimo o mikroskopskim oštećenjima) te neminovno vode ka konačnom kolapsu materijala. Premda SCC napada spit cijelom njegovom dužinom, proces postaje uočljiv ispod same pločice, gdje u praksi najčešće tipal i popušta, dok pločica puca na mjestu savijanja, a matica može puknuti bilo gdje. Utvrđeno je da postoje proizvođači i prodavači spitova koji, kako bi uštedjeli na materijalu, proizvode spitove od nešto mekšeg oblika čelika(nego li je propisano EU i UIAA normama) koji je vanjskom obradom zaštićen od korozije kao nehrđajući čelik. Ovi materijali su obično pristupačniji svojom cijenom te tako privlačniji kupcima. Ovakav spit je puno opasniji od onog propisanog standardima. Ako na terenu oko spita postavljenog u stijeni ugledate tzv. “korozijsku bradu” (nešto kao kad ispod spita u stijeni vidite bijele tragove) crvenkaste boje čuvajte se!!!

Austria Alpine HB01HCR

Spitovi na ljepilo(glue in) su u odnosu na mehanički spit sigurno puno puno kvalitetniji i sigurniji za ova područja jer nisu pod konstantnom tenzijom dok su u stijeni i jer se sastoje od jednog tijela, ALI isto tako nisu niti otporni na SCC proces. Nehrđajući čelik svoju čvrstoću najviše dobiva hladnom obradom ili kaljenjem prilikom izrade u tvornici, te na taj način uz tvrdoću u svojoj strukturi materijala dobiva i naprezanja koja pogoduju SCC procesu. Nitko u ovom trenutku  sa sigurnošću ne može reći koji je rok trajanja ovakvih spitova u područjima uz more.
Moramo napomenuti da je Austria Alpine, jedan od proizvođača, respektirajući ovaj problem unio znatna poboljšanja u postojećem materijalu, nehrđajućem čeliku, te kao takav prednjači nad ostalima (Raumer, Fixe) sa proizvodom HB01HCR koji je deklariran i naglašen kao spit na ljepilo koji bolje podnosi korozivne procese od ostalih.
Nakon svih ovih analiza i uz sve ove “loše” vijesti koje su uzdrmale vertikalni svijet i njegovu sigurnost ipak imamo i dobrih vijesti. Pronašlo se načina da se zaobiđu svi spomenuti problemi i to koristeći TITAN kao osnovni materijal. Prvi proizvođač, Ushba Mountaineering, proizveo je novu vrstu spitova na ljepilo  uobičajenog ” P” oblika. Dakle, radi se o spitovima na ljepilo izrađenim od titana koji u kombinaciji sa ljepilom marke Hilti C-100 ili RE 500 predstavljaju revoluciju u izradi spitova i osiguranja za stijene i definitivno su najbolji za morska okruženja. Novi spitovi pod imenom Tortuga potpuno su imuni na sve spomenute procese, a da pri tom zadovoljavaju sve propisane UIAA i EU standarde. Tortuga će sigurno postaviti potpuno nove standarde vezane uz proces korozije, a UIAA je oformila posebnu komisiju kojoj je osnovna zadaća da detaljno istraži spomenutu problematiku vezanu uz spitove u morskom okruženju.
Osim u morskim okruženjima, Tortuga spitove preporučljivo je postavljati i tamo gdje ima dosta vlage kao što su pećine, špilje i jame.

Više o Titanu možete naći na stranicama proizvođača.