• Marulianus home
  • Marulianus home
 
 
 
 

Biokovo - kraljica dalmatinskih planina

Biokovo Bukovac

Nema riječi kojima bi se moglo opisati ovu planinu. Sve što bismo željeli reći o Biokovu čini nam se nedovoljno i premalo u odnosu na njegovu ljepotu u stvarnosti. Biokovo je raj za penjače, alpiniste i planinare.
Mnogo je priča ispričano i mnogo pjesama ispjevano: Biokovo (Bijakovo – kako ga imenuju žitelji sjeverne strane Biokova) daje nam i priče i legende.

Biokovo je najviša i najduža planina u Dalmaciji. Pruža se od prijevoja Dubci(Vrulja) pa sve   do Rilić planine prema jugoistoku.
Posebno istaknuti vrhovi na Biokovu su  Bukovac 1262m, Šćirovac 1618m, Sveti Ilija 1642m, Kuranik 1556m, Šibenik 1450m, Sveti Jure 1762m, Štropac 1450m, Vošac 1421m i Kimet 1636m.

Biokovo je proglašeno Parkom Prirode 16. lipnja 1981., a područja od posebne zaštite su:
-         posebni geomorfološki rezervati: Nevistina stina, Ovčije polje, Kuranik-Šibenik-Štropac-Vošac
-         posebni rezervati šumske vegetacije: šume bukve i jele Kaoci, Kimet-Sutvid; autohtone šume crnog dalmatinskog bora Bukovac, Borovik, Šibenik-Borovac; primorska šuma bukve Vošac; botanički rezervati Sv.Ilija-Šibenik-Štropac, Veliki Troglav.


POVIJEST PENJANJA NA BIOKOVU
Iako ovako prekrasna, ovu su planinu rijetko posjećivali penjači, možda ne za vrijeme aktivnog alpinizma od 1955. do kraja osamdesetih, ali devedesetih godina prošlog stoljeća potpuno zamire penjanje na Biokovu.
Prvi smjer, prema našim podatcima, nastao je 1955. točnije, 12. lipnja u stijeni Šibenika (Sjeverozapadni brid, 350m,IV). Penjači su bili Nedjeljko Jakić, Boris Kambić i Vlado Jelaska. Ostali zapaženiji u to vrijeme bili su Stanislav Gilić, Boris Kulić, Davor Ribarović, Nenad Čulić i drugi.  Kasnijih godina aktivnosti na Biokovu rastu i svi alpinisti iz Hrvatske penju prvenstvene smjerove, ali i ponavljaju stare. Slovenci su dolazili u velikom broju. Najpopularnija i najmarkantnija među penjačima svakako je bila stijena Solila, a prva dva smjera koji su postali klasici na Biokovu su Ribarov i Stup Solila.

Najveći hrvatski alpinist, Stipe Božić, u svojoj knjizi «Sedam vrhova» govori o Biokovu kao  planini koja mu je bila najprikladnija za penjački trening i koja ga je još od djetinjstva privlačila... «  
Planina Biokovo ima ćudi nalik ljudskima. Jednom je umiljata djevica pred čijom ljepotom nijemo klečite, a drugi put vam prijeti srditom i pogibeljnom opakošću. Tome ne moraju uvijek biti uzrok godišnja doba, jer zimi se planina može odjenuti nevinim bijelim plaštom od snijega, zadobivajući svemirsku ljepotu, o kojoj su jedino možda pjesnici pozvani pisati. Ali ta rajska ljepota učas može biti pretvorena u paklene orgije vjetrova, u kojima živo biće bez zaklona ne može preživjeti. Za vrijeme ljetne žege na plažama Makarskog primorja neupućenome ni na pamet ne pada da se u tom istom trenu na biokovskim visovima, samo 2 sata hoda od podnožja, može se zametnuti prava alpska oluja».

Zlatko Smerke opisuje... «Stijene Biokova impresioniraju. Obzirom na činjenicu da su podalje od gradova gdje je alpinizam razvijen, relativno su malo posjećene, ... Svaki alpinist koji ih jednom obiđe brzo će se vratiti da ponovo u njima nađe pravo alpinističko zadovoljstvo».

Krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća austrijski penjači uređuju pedesetak (te naknadno još dvadesetak) sportskih smjerova u niskim barijerama na području Brela.
Posljednjih godina aktivnost na Biokovu je živnula. ‘Zasjali’ su spitovi, uređen je najduži  ‘zaspitani’ smjer u Hrvatskoj Dalmatinski san. Nakon njega i Prvo svjetlo koji je dug gotovo 850m s impresivnom 21 dužinom. Paolo Pezzolato, Sara Gojak, Slavica i Petar  Podgornik, Oscar Nadasdi i Eniko Szentirmai i drugi ponovo dolaze u Biokovo i ostavljaju za sobom prava višedužinska penjališta u stijenama najbolje kvalitete. Autori starih alpinističkih smjerova skupljaju opremu i pripremaju se spitovima opremiti neke od svojih najdražih uspona u Biokovu. Najpoznatiji hrvatski ‘Big wall’ navez, Ivica Matković i Boris Čujić opremili su najteži višedužinac u impresivnoj stijeni Borovca, Forever Young, koji još nije ispenjan slobodno, ali okvirna je ocjena 7b+. Naši članovi Daniel Piccini i Steven Whittall, veliki zaljubljenici u Biokovo, također spremaju iznenađenje u Borovcu, ali i još nekim stijenama ovog masiva.
Alpinisti se vraćaju Biokovu, najbolji dokazi tome su kampovi organizirani posljednjih par godina.
Nažalost, jedan od najmlađih, najaktivnijih alpinista koji je taman uzletio u svijet penjanja biva zaustavljen na svome putu na najtužniji mogući način. Toni Roso, poginuo je u Alpama 2011. godine i svih nas sa kojima je bio blizak ostavlja u ogromnoj tuzi. No penjanje je takvo, a i život je takav, a živjeti se mora.

2011. godina zabilježena je kao jedna od najaktivnijih godina u masivu Biokova ikad. Penjanje postojećih smjerova opremljenih spitovima, opremanje novih dugih i kratkih-sportskih smjerova, otkrivanje biokovskog boulderinga, te ponavljanje starih alpinističkih klasika zbilja je ove godine uzelo maha.
Jesu li ovo pokazatelji da će Biokovo doživjeti penjačku revoluciju u bliskoj budućnosti?
Mi smo sigurni da je revolucija već počela!

Naglašavamo da su posljednje navedene aktivnosti u svezi s uređivanjem uspona na Biokovu u suglasnosti s Upravom Parka Prirode, te je obveza svih potencijalnih autora smjerova dostaviti podatke o svojim uradcima lokalnim penjačima ili na naš info mail.



Forever Young

Borovac

SPORTSKA PENJALIŠTA OPREMLJENA SPITOVIMA -KRATKI OPIS


BRELA
Ovo smo penjalište detaljno opisali, ali još nismo uredili skice. Opis penjališta pročitajte ovdje.

VRISOVE GLAVICE
Pravo malo penjalište višedužinaca. Paolo Pezzolato i Sara Gojak, te Mađarska naveza O.Nadasdi i E.Szentirmai uredili su dvadesetak smjerova do 150m visine.

KRVAVICA
U jednom naletu članova SPK marulianus u suradnji sa Iglu Športom opremljeno je desetak sportskih smjerova na ovoj lokaciji.

BAST-SMOKVINA

Mala stijena na izvoru pitke vode opremljena je posljednje dvije godine sa 30ak kratkih sportskih smjerova i nekoliko dužih od dvije dužine.


ZADVARJE
U posljednjih par godina i ovo malo penjalište opremljeno je sa tridesetak odličnih sportskih smjerova. Izvrsno mjesto za cjelodnevni picnic sa familijom!

DRAŠNICE
Premda službeno u knjigama stijene poviše Drašnica pripadaju Riliću, po nama je to Biokovski masiv, te ćemo ga takvoga i opisivati.
Sijene poviše Drašnica 2011. uz pomoć TZ Podgora ulaze u projekt koji na terenu izvodi SPK Marulianus. Nabavljeni su spitovi i počelo je opremanje sportskim ali i dugim smjerovima. Potencijal - upravo nevjerovatan!

prilikom opremanja u Malom Borovcu

Paolo Pezzolato

STIL PENJANJA - KARAKTERISTIKE STINE - SMJEROVI

Penjanje u Biokovu uvijek ostavlja i otvara posebnu priču i dojam. Kada se nalazite u planini koja živi svojim životom još uvijek nenarušenim modernim dobom i penjete smjer, doživljavate prirodu u punom smislu riječi.
Prekrasni vidici srednjedalmatinskog arhipelaga u daljini i veličanstveni obrisi obale u podnožju nikoga ne ostavljaju ravnodušnim.
Ovdje ćemo upotrijebiti već onu klasičnu rečenicu; stina je vapnenačka, vrlo slična onoj u paklenici I tehnički zahtjevna sa pločama koje traže preciznost i izdržljivost, dobro postavljanje prilikom penjanja, ali i dobre penje - položene sekcije često uopće nemaju nožišta, već se penje na trenje. Ipak, u velikoj većini prevladavaju položene i vrlo položene ploče.
Kada govorimo o smjerovima, ne možemo zaobići alpinističke klasike i ne reći da je tu kvaliteta stine malo lošija, da ne kažemo krušljiva i vrlo zarasla vegetacijom, ali kako smo već spomenuli, posljednjih godina neki su zaljubljenici u duge stijene započeli uređivanje višedužinaca spitovima I sidrištima, pa će tako i stari smjerovi dobiti pokoje osiguranje što bi moglo osokoliti novije generacije da se upute u duge smjerove, što bi imalo za rezultat čišće I češće penjane klasične linije ...novu eru na Biokovu.

Biokovo obiluje stjenovitim predjelima kamo god Vam pogled doseže. Položenih ploča u izobilju (samo birajte visinu), ali i čistih vertikala, dok za prevjese u Biokovu čekamo neko novo doba. Planina nam ih pruža u svim oblicima i dužinama, ali za sada nema ništa uređeno, zaspitano.
Penjališta na Biokovu podijelili smo prema klasičnom rasporedu vrhova i stijena u kojima se smjerovi nalaze.
Ocjene koje možete naći na Biokovu u cjelini su od najlakših alpinističkih do 7c+ među kratkim sportskim smjerovima u Brelima.

OPREMA - VREMENSKI UVJETI - SEZONA
Ovaj segment opisaćemo globalno, odnoseći se na cijelo Biokovo.
U svakom slučaju preporučujemo jedan set čokova i pokoju gurtnicu i zamku za penjanje svih onih smjerova uređenih spitovima, koji su danas na Biokovu u većini.
Kada govorimo o starim alpinističkim smjerovima, oni su daleko lošije opremljeni (vrlo stara i rijetka oprema) pa zahtijevaju dosta dodatne opreme, ali su i zarasli pa je potreban oprez (svakako se raspitati prije uspona jer su i najiskusniji penjači znali zapeti).
Sezona penjanja na Biokovu je tri godišnja doba, sve osim ljeta. Kako su većinom atraktivne biokovske stijene južno orijentirane, cijeli su dan u suncu, pa ne preporučamo penjanje ljeti. Klima na Biokovu je mediteranska, ali, sa velikim ali valja računati  na iznenadne promjene vremenskih prilika. Lijepo vrijeme na moru ne mora značiti i lijepo vrijeme na Biokovu.
Na Biokovu su vrlo izraženi klimatski uvjeti. Ljeti sa južne strane vladaju nesnosne vrućine. Biokovo i nema previše hladovine, tako da veliku pozornost treba obratiti na količinu vode koju nosite. Zimi pušu jaki vjetrovi, a na najvišim vrhovima ima dosta snijega(nerijetko i u nižim predjelima).
Biokovo je vrlo varljiva planina I to nam dokazuju učestale nesreće koje se događaju, naročito u ljetnim mjesecima kada je najezda turista koji ostanu zatečeni njegovom ljepotom, pa prevareni blizinom krenu u brdo u šlapicama i bez vode.
Naša je preporuka da se držite markiranih staza (kojih ima jako puno) i da ne skrećete s njih, te da obavezno imate  sa sobom planinarsku kartu Biokova (te da je znate čitati-naravno).

KAKO DOĆI DO BIOKOVA
Makarska je centar makarske rivijere iznad koje se uzdiže Biokovo. Makarska se nalazi kojih 60 km Jadranskom magistralom od Splita prema Dubrovniku.  Raspored vožnje buseva pogledajte ovdje.
http://www.makarska.hr/informacije/autobus.html

POIST - POPIT - UBIT OKO
Makarska rivijera nadaleko je poznata po svojoj orijentiranosti prema turističkim sadržajima, tako da ne bi trebali imati problema sa smještajem i prehranom. Na niže navedenim linkovima turističkih zajednica možete pronaći sve informacije o tome.

Baška voda: http://www.baskavoda.hr/
Brela: http://www.brela.hr/
Makarska: http://www.makarska.hr/
Tučepi: http://www.tucepi.hr/


ETIKA - LOKALCI - ZAŠTITA OKOLIŠA
Biokovo je Park prirode i njegova čistoća i ljepota opija svakog zaljubljenika u planine. Ovaj djelić moramo čuvati od bilo kakvog uništavanja, pa tako molimo penjače da se u planini ponašaju u skladu s penjačkom etikom, ali i vrlo samosvjesno. Što znači ovo o čemu govorimo osjetit ćete kada se budete kretali po Biokovu.
Ovdje Vam donosimo Pravilnik o unutarnjem redu na Biokovu koji ste, kao posjetitelji, dužni potpuno poštivati.


ZA KRAJ
SPK Marulianus prati i bilježi sve novije uspone i smjerove na Biokovu. Trudit ćemo se nabavljati skice i opise novonastalih višedužinaca i u budućnosti.  Želja nam je na ovim stranicama opisati i stare alpinističke uspone, čije opise i podatke imamo u našoj arhivi. Ukoliko znate za neki uređeni smjer na ovom području, a nije zabilježen na našoj stranici molimo da nam javite na Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript

Zahvaljujemo na informacijama: Stipi Božiću, Stanku Giliću, Paolu Pezzolatu, Igoru Jelačiću, Borisu Čujiću i našim prijateljima iz SAK Ekstrema!




 
 
 
 

Zadnji komentari

RSS

Bilo podlaktice

Legendarna braća Levatić broje:

dva člana - 48.6%
tri člana - 37.8%
četiri člana - 13.5%

Ukupno glasova: 37
Glasanje za ovu anketu je završilo 28.01.2017 - 19:02