Nije lako penjat u Engleskoj. Kiša stalno kiši, pa je srića da im se barem stina brzo suši. Upravo jedan od penjača sa otoka, Steve McClure, se prošlo lito zateka u Dalmaciji, zemlji penjanja, stine, mora, sunca, romantike, dobre spize i veselog dalmatinskog čovika. Ljubav se rodila na prvi pogled!

Steve je pravi as, u punom smislu riječi! Kao pravi Englez, penje sve i svašta, i u svemu je vrhunski. Uz sve to voli se našalit, a moli Boga da mu sponzori ne ponude neku veliku lovu od koje bi moga sigurno živit jer kako kaže...to nije dobro za penjačku psihu.

Onda asu, prošlo lito si umisto Baskije, ipak krenua u Hrvatsku, na Kornate. Jel ti se svidilo?
Jako mi je drago šta nisam otiša u Španjolsku, ovo je bila avantura života. Sigurno ću se vratit opet.  Doli kod vas je stvarno zakon, priroda je prekrasna, ljudi su prijazni, a i pizza je odlična!

Čini se da su te loše hranili! Da si prova par dalmatinskih specijaliteta brzo bi zaboravia pizzu! Reci nam, koliko si iskusan baš u DWS-u, do prošlog lita nismo imali prilike čut da si aktivan i u tom polju?
Nisam baš pretjerano iskusan. Tri puta sam sudjelovao na nekim DWS festivalima u Engleskoj, uz još par mojih, usputnih, solo izleta. Sigurno ću ubuduće češće penjat iznad mora jer je stvarno neopisivo dobro.

Ponekad tu na Sustipanu bude i opasnih padova, recimo kad iznenada pukne neko hvatište. Jel bilo takvih situacija na Kornatima, ajde priznaj?
Šta se toga tiče, uglavnom je bilo ok. Jednom su mi, pri padu, slučajno noge ostale raširene, pa je more ušlo tamo di ne bi smilo...hehe! Eto to je bia najgori pad.

Uh, takav pad na Sustipanu još nije zabilježen! Kakav je Ring Of Fire, reci nam malo više o tom smjeru?
Liniju sam otkria upravo ja, a nalazi se u nevjerovatnom sektoru koji obiluje samo teškim projektima. Penjanje je jako kvalitetno i naporno, kako fizički tako i tehnički. Zadnji pokret je najteži, a sve skupa nije toliko visoko, pa se nekako izdrži. Ima oko 13m visine.

Je li ti smjer predstavljao više psihološki ili fizički problem s obzirom na visinu? Možeš li takav 8b+ usporedit sa nekim sportskim smjerom, koji je barem na papiru iste težine?
Pa, nije mi bia posebno psihološki stresan. Teško je to usporedit sa

klasičnim sportskim penjanjem. U sportskom smjeru, možeš visit u spitu, isprovat detalj, označit hvatišta. Ovdje sve ide iz mora. Pogleda san smjer sa vrha stine, dok sam postavlja konop za fotografe ali vidia san tek par zadnjih hvatišta.  Na taj način sigurno ne moš osjetit kako će to bit izvest kad si zaista u stini. Možda je sportski smjer, ako pričamo o čistoj težini i uspoređujemo dva smjera iste ocjene, ipak malo teži od DWS-a  jer kad penješ iznad mora, uvik postoji mogućnost da nisi koristia sva hvatišta, možda neko uopće nisi vidia, a i često si u frci. Kod sportskog smjera su te stvari svedene na minimum, upravo zbog mogućnosti nesmetanog uvježbavanja.
U DWS-u su bitne neke druge stvari, pa bi se penjači koji su navikli na  dugotrajno uvježbavanje pokreta mogli nać u problemima, bez obzira koliko su fizički jaki. Tu nema dodatnih priprema i sve se odvija dok visiš na hvatištu. Najvažnije je da u svemu tome ima puno gušta jer, koga je zapravo briga za ocjenu!

Šta misiliš o potencijalu Kornata i možeš li ga usporediti sa Dorsetom ili Mallorcom?
Ok, svima je jasno da se nemože uopće usporedit sa Dorsetom. Mallorca je super misto ali potencijal Kornata je čudesan. Mi smo sa svojih 50-tak smjerova tek lagano zagrebali po površini!

Asu kad to čujem, čak se i litu veselim! Jesi li čua za još neko penjalište na Jadranu? Jel ti Tim Emett pričao šta o Paklenici?
Da, govoria mi je o brzinskom natjecanju u Paklenici, zvuči odlično! Dosta vrimena sam provea i sa Erikom Švabom, znate li njega?

Fala bogu!
E, on je kralj pričanja! Puno puta mi je spominja Hrvatska penjališta...rado ću ih doć posjetit.

The very big and the very small, 8c, Quarryes. Smjer Johnny Dawesa, po mnogima najteža ploča na svitu.

Moraš pripazit kad budeš dolazia, ode ti je dopušteno samo 0% promila alkohola, a vi Englezi volite popit!
Nema problema, meni se ionako vrti odmah nakon prve pive!

Pa kakav si ti Englez? Ma šalim se, tu kod nas jako cjenimo penjače sa otoka! Svi se naježimo kad pogledamo Hard Grit!
Haha....penjači kod nas vole biti dobri u svemu tako da svi sve penju! Imamo dugu tradiciju penjanja na Grit-u, a ako se baviš samo sportskim penjanjem, samo boulderingom ili samo nečim trećim, nitko te posebno ne cijeni. Ukratko, dobri smo u svemu ali u ničemu posebno!

Kako izgleda život poznatog penjača ka šta si ti? Je li te sponzori slušaju?
Pa iskreno govoreći, jako sam sretan! I dalje radim svoj posao ali samo povremeno, ostatak vrimena penjem. Nije da dobijam baš nešto novca od sponzora ali to mi je i draže jer ne osjećam nikakvi presing i nemoram se nikome dokazivat. Ako bi mi netko od njih dao 30 000 eura, cili bi bia pod stresom, pa je zbog toga lipše ovako. Unutrašnji mir i motivacija su mi najbitniji.

Mecca, 8b+, Raven Tor

To je dobra filozofija, iako nisu ni euri za bacit! Kakvi su ti planovi, šta se penje i di se putuje?
Osnovni plan mi je i dalje uživat u penjanju. Trenutno me zanimaju raznolike stvari i mislim da ću se više orjentirat na naše tradicionalno penjanje na Grit-u i DWS jer to je stvarno nešto posebno. Tija bi putovat po dalekim krajevima, a možda i ponovo bit član neke ekspedicije, ka nedavno na Grenlandu. Uz to, svakako da iman i par jako teških projekata, možda i težih od 9a!

Svaka čast legendo, pozdrav kišnoj Engleskoj i javi se kad budeš dolazia!
Svakako!

Fotografije: Simon Carter, www.onsight.com.au